“Otvoreno pismo Edinu Džeki, kapitenu fudbalske reprezentacije BiH, najboljem strijelcu regiona, ambasadoru dobre volje, poligloti, mahalcu.
Pomno pratim fudbal 35 godina, prije tvog rođenja znači. O tvojoj karijeri znam više od 95%, garantujem. Od šljivotresa, Teplica pa do večeras. U glavi mi je tvoja fotka kako se u ratu žicaš za prijevoz, zakačen za tramvaj s par jarana. Od tad sam te posebno zavolio. Kad si ispoštovao taksistu ( i sam se bavim tim poslom), još više si mi postao drag.
Isključivo zbog tebe sam pratio utakmice Sitija, kojeg generalno ne volim, kao i Romu. Nisam propustio niti jednu tvoju partiju. Za razliku od tebe.
Ti večeras nisi bio na terenu. Bez da te dalje kritikujem vezano za igru, ovo nije prvi puta.
Ali nije to poenta mog pisma. Obraćam ti se zbog tvoje izjave: “da treba da se stidite”.
Sad ću ti reći šta je stid…
Sutra je Kurban Bajram, kao što znaš. Ovaj sam dočekao prilično kokuzno. Jebi ga, zalomilo se. Već dugo živim u zajednici s ( bolesničavim) roditeljima, a imam suprugu i četverogodišnjeg sina, pa sam odlučio da unajmim garsonjeru. U drugom dijelu grada. Nisam toliko blizu svojih starih drugova, komšija, roditelja.
Vlasnik stana hoće unaprijed dvije kirije, valja ispoštovati. U stanu nedostaje sijaset stvari. Elem, dok sam kupio sve te namirnice, ostalo mi je 25 KM.
Inače sam navikao da za Bajram kupim po tri: pakovanja kafe, šećera, Fruktalova soka na razmućivanje, bombonjere, marame i muške čarape. To je bajramluk za moje roditelje, punca i punicu, te badžu i svastiku. S druge strane, nisam navikao da gledam utakmice repke bez mezeta i koka kole.
Morao sam birati, da kupim tri puta po 1/2 kg kafe i tri bombonjere ili samo bombonjere i meze za utakmicu.
Nažalost, izabrao sam ovo drugo…
Zato, dobro razmisli drugi puta kad riječ “stid” stavljaš u kontekst. Ti taj osjećaj možeš eliminisati na milion načina, npr. ove sekunde sjesti u privatni avion i otići u Moskvu na kavijar. Svakako, nećeš drugačije ni vidjeti Rusiju…
Mene brine kako sutra da majci otvorim vrata bez kafe, samo s “Fontanom” u rukama?
Stid me što sam tebi i tvojim saigračima dao prednost. Stid me što sam vjerovao u vas, a opet ste podbacili…
Bajrambarečula, Edine moj dobri! Sve najbolje tvojoj porodici i tebi…”
(novi.ba)