Svaka se zaljubljenost događa prema određenom mitu ili bajci, a da toga velika većina nije svjesna. S druge strane, mitovi i bajke pružaju smjernice za teška vremena. Mogu dati ohrabrenje dok se borimo s preživljavanjem užasnih životnih iskušenja.
Herojsko putovanje u mitu, ustvari je opis inicijacijske avanture velike većine ljudi. Primjerice, priča o don Quijote-u. Kroz ovu bajkovitu priču u nesvjesnom, mladi dječak koji stupa u život stoji pred nizom problema od školovanja do odabira posla. Malo dijete se ne može realno boriti protiv tih obveza koje stoje pred njime i kroz odrastanje se služi mitom princa. Većina muškaraca su prinčevi koji pokušavaju impresionirati svoju dragu, dokazati da su bolji, a na taj način ono što se poluči kao rezultat, ustvari je realnost koja se nije mogla dogoditi da nema ovog mita o junaku.
Život i događaji koji su isto tako mitološki opisani u natalnoj karti su inicijacijski proces u kojem, razdoblje Saturna u jyotishu aktivira mitološku priču koja u čovjeku pokreće proces odrastanja kroz mitološku priču o Saturnu. Stoga, možemo zaključiti, ljudi traže pomoć u mitološkim pričama kada njihovi mehanizmi za suočavanje s životom ne uspiju, te žive u teškim trenucima mitološkog junaka i na taj način sebi nesvjesno olakšavaju život, ali i prebrode određenu situaciju. Uzmimo primjer komuna u kojima ovisnici kroz biblijske priče pokušavaju prihvatiti svoju neizdrživu situaciju, te pokušavaju zacijeliti traumu koju osjećaju.
Nesretni događaj je susret s granicom gdje počinje nova zemlja iz mita, mjesto na koje nismo prije putovali. U našem životu nije problem nesretni događaj već susret s nepoznatim kojeg izaziva taj događaj. Mi se ne bojimo smrti već nepoznatog. Zato u budizmu postoje mnoge meditacije koje se bave samo smrću i onim najstrašnijim mitovima kako bi osoba prevladala strah od nepoznatog. Mitološke priče pomažu u teškim životnim situacijama kada većina racionalnih odgovora ne daje utočište.
Što su mit ili bajke u zaljubljenosti?
Uzet ćemo primjer Pepeljuge. Znate li možda što se skriva iza te bajke? Pepeljuga je morala proći kroz dugo razdoblje gubitka. Oba njezina roditelja su umrla. Priča ima središnju temu ožalošćenosti. Tu se javlja važan simbol pepela. Pepeljuga se brine o kaminu i pepelu, a to je simbol pogrebne tradicije, poput Biblijske rečenice: Prah si bio i u prah ćeš se pretvoriti. Dakle, pepeo u priči simbolizira smrt, gubitak i tugovanje.
Priča u nastavku sugerira da možemo izabrati avanturu, ali iskustvo će biti strašno. Osjećat ćete užasnu okrutnost života. Pepeljuga se mora nositi s tlačenjem od strane onih koji imaju moć nad njom, posebice njezinom maćehom i polusestrama koje ne cijene svoje kvalitete ili postojanje. One predstavljaju njenu tamnu stranu ili Sjenu, dok maćeha govori indirektno: ako želite ljubav, onda se morate odvojiti i nadrasti majčinski kompleks. U ovom slučaju, ovaj kompleks je vuče u žrtvu i nemoć, vraća je u stanje kada smo bili djeca i kroz to stanje nevinosti pokušavamo se zaštiti, ali pokušavamo privući pomoć drugih. Vila je pomoć junakinji da otkrije zaljubljenost koja se ovdje pokazuje kroz čaroliju koja traje do 12h ili 12 mjeseci, ali onda čarolija prestaje i ona se vraća u svoj svakodnevni život. Broj 12 je simbolički žrtva ili vraćanje u realno suočavanje s životom u kojem joj mit više ne može pomoći. Muška figura ili Animus kao Spasitelj, predstavlja želju svake žene za Spasiteljem koji će je spasiti, a njegovo bogatstvo ženu asocira na zaštitu djeteta i obitelji koju će on osigurati kao Spasitelj. Pepeljuga je prošla sve inicijacijske procese, te je uspjela u izazovima i iskušenjima koja su bila stavljena pred nju nadvladavši majčinski kompleks kojeg, kada žena nadraste, može pronaći partnera s kojim može ostvariti odnos. Obično mnoge žene zapnu u majčinskom kompleksu i nemogućnosti da ostvare vezu.
Ovo je jedna pozitivna priča, no zapadnom hemisferom vladaju bajke s nesretnim ljubavima (Romeo i Julija). Bajke i mitovi pokazuju kako se žena još nije izborila za svoju ženstvenost i ona u tim bajkama gubi i tako žena na javi gubi svoju ženstvenost i oponaša muškarca u suvremenosti. Naime, žena u suvremenosti odbacuje ženstvenost i priklanja se muškoj borbenoj figuri koja se danas više cijeni. Korištenje muške figure znači da žena prihvaća svoju individualnost i odbacuje društvo što joj je zadatak do kojeg dolazi prije ili kasnije kroz događaje razočarenja u odnos, ljude, posao i društvo i kroz mit izvlačenja onog što je najbolje za osobni razvoj.
Mit i zaljubljenost donose nam mnoge skrivene odgovore, kojima ćemo kao civilizacija doći prije ili kasnije i shvatiti koliko je zaljubljivanje ustvari misterij i odgovor za ljudske probleme kroz koje otkrivamo svoje dublje sfere bića kao i ljubavi.
Nikola Žuvela, vedski-jyotish.net