Prošnja djevojke
U prošnju djevojke treba da ide neko od bližnje mladićeve rodbine (amidža, brat i sl.), ali u današnjem vremenu nerijetko idu i roditelji. Isprošena djevojka uglavnom se daruje prstenom ili prema imovnom stanju mladića. To što djevojka dobije pri prošnji zove se biljeg ili amanet, što je znak vjeridbe.
Nekada prije, djevojku nisu pitali za pristanak pred proscima, nego su to obavljali njeni roditelji u drugoj prostoriji, te nakon njenog pristanka djevojka je unosila šerbe i kahvu proscima. Djevojka dariva prosce, a mladoženji koji nije išao u prošnju, i njegovoj bližoj rodbini slala je boščaluk – poklone.
Danas, međutim, u prošnju idu i roditelji i mladoženja i rijetkost je da mlada dariva prosce na sam dan prošnje.
Nakon toga slijedi ugovaranje vjenčanja i pojedinosti oko svadbe, koja treba da se organizuje u skorijem periodu.
Obaveze prije vjenčanja
Naravno, prije svadbe, ugovore se neke obaveze pojedinih osoba iz porodice:
· Kum i kuma – ovo je, doduše, starni običaj koji je i kod nas općeprihvaćen. Kumovi su najbliži rođaci ili prijatelji mladenaca. Kum je sa mladoženjine strane, a kuma sa mladine.
· Stari svat – običaj je da to bude mladoženjin amidža ili dajdža i on predstavlja glavnog svata čije upute svi ostali treba da slijede.
· Muštulugdžija – onaj koji će prvi mladoženjinoj majci prenijeti haber, da joj vode mladu. On će, odmah nakon sklapanja braka, prije svih otići mladoženjinoj kući i tražiti muštuluk od majke, koja svatove čeka kod kuće. Muštulugdžija dobija muštuluk od mladoženjine. majke
· Bajraktar – onaj koji će nositi zastavu – bajrak, koji je zadužen da cijelo vrijeme čuva zastavu, jer ako je “ukradu” mladini, onda je on mora kupiti jer se ne mogu svatovi vratiti bez bajraka.
· Muzičar (sa mladoženjine strane) – koji će biti svo vrijeme prisutan. Danas je to najčešće harmonikaš.
· Jenđe – koje se odrede u mladinoj kući. To su dvije djevojke koje su zadužene oko spremanja mlade i svega što joj zatreba.
Dan vjenčanja
Na dan vjenčanja svatovi se skupljaju u mledoženjinoj kući, gdje se zadrže neko vrijeme i dogovore pojedinosti odlaska i dolaska. Kada se svi pozvani gosti i svatovi skupe, kreću po mladu danas automobilima.
Svatove dočekuje mladin otac, majka, amidža, dajdža, najbliža rodbina, prijatelji koji će ih smjestiti i počastiti hranom i pićem.
Nakon nekog provedenog vremena, mladu iz njene odaje izvodi brat ili rođak. Tada kum „kupuje mladu“. Nakon „otkupa mlade“ svatovi su još neko vrijeme kod mlade, časte se i pjevaju, a često se tada i kolo zaigra. Za to vrijeme, mladine prijateljice ili rodice kite automobile cvijećem, mašnama, peškirima, zavisi za šta se ko odluči. Na automobil, koji će voziti mladu, pričvrsti se velika ikebana i on treba da je najljepše zakićen.
Nekad su se konji kitili tako lijepim nakitom, dukatima i šorvanima, prostirući preko sedla lijepe rukotvorine i cvijeće tako da su svi zveckali dok bi išli po bosanskim kaldrmama.
Mladoženju, starog svata, svirača, bajraktara, muštulugdžijau i kuma treba okititi posebno, drugačijim nakitom nego ostale svatove (starog svata i kuma košuljom ili posebnim peškirom).
Ono što se praktikuje od davnina je „bacanje“ (davanje novca, koliko ko želi) na zakit. Dvije ili tri djevojke, zavisno od broja svatova, idu sa dvije tacne, jedna je za novac, a na drugoj su salvete ili ružice kojima svatove treba okititi, i to prvo starog svata, mladoženju i kuma.
Nakon toga svatovi polaze, mlada se pozdravlja sa svojom rodbinom i prijateljima i ovo obično bude najdirljiviji momenat kada se mlada rastaje od rodtelja i kada gotovo uvijek svatovi koju suzu puste.
Danas je običaj da se ide prvo u Općinu u kojoj je prethodno zakazano vjenčanje, gdje se mladenci vjenčaju, nakon čega se na šerijatsko vjenčanje u neku od džamija (kod bošnjaka).
Nakon šerijatskog vjenčanja, mladoženjinoj kući ide prvo muštulukdžija.
Kada svatovi dođu u kuću mladoženje, na vratima ih čeka svekrva koja mladoj daje hljeb i sito sa žitom koje mlada prebacuje rukom iza sebe – da kuća bude što berićetnija. Sve zavisi koje je mjesto u BiH u pitanju, negdje mlada i mladoženja pojedu po kašičicu meda – da im život bude slađi, negdje zajednički razlamaju pogaču koju je svekrva noć prije ispekla – da sve u životu zajedno rade, negdje mlada treba da poljubi prag i svekrvinu ruku – kao znak poštovanja prema novom domu i porodici, negdje mlada treba da tri puta u naručju okrene malo muško dijete – zbog evlada i potomstva. Ono što je preuzeto sa Zapada, a što u gotovo svim mjestima BiH praktikuju, je to da mladoženja mladu prenosi preko praga.
Mladu izuva obično manje dijete, kojem ona u cipelu stavlja novac. Mlada i mladoženja, nakon što sjednu, prvo uzimaju šerbe, hurmašice i baklavu.
Nekada je mlada “dvorila” tj. stajala obično u jednom dijelu prostorije svo vrijeme i tada bi je svekrva darivala. Danas se to obično radi u restoranu uz pompeznu najavu preko razglasa. Tada svatovi zapjevaju obično “Trepetljika trepetala”, “Dobro došli, kićeni svatovi”, „Danas majka ženi svoga sina“…
Nekad bilo sad se spominjalo…danas moderno sa tradicionalnim
Tako je to nekad bilo, mada se i danas gore navedeni običaji praktikuju u malo izmijenjenom obliku.
Recimo, slavlje se organizuje u restoranu uz muziku, sa običajem darivanja mlade, sječenje svadbenog kolača-torte, gotovo uvijek tu je i „bacanje“ na šerbe, kafu ili svadbenu tortu…Danas je to spoj modernog i tradicionalnog.
Kad su u pitanju svadbeni običaji u Srbiji, većina ih je slična onim iz BiH, ali ima i onih koji su baš karakteristični za Srbiju.
Gađanje jabuke je jedan od najzastupljenijih običaja u srpskim krajevima. Kada mladoženja dođe po mladu, tašt postavlja jabuku na najviše drvo u mladinom dvorištu. Mlada ostaje u kući sve dok mladoženja puškom ili strijelom ne pogodi jabuku.
Mlada treba da na sebi ima nešto plavo, nešto novo, nešto tuđe i nešto pozajmljeno.
Nešto novo predstavlja nove avanture koje će mlada imati u braku, nešto staro predstavlja neki predmet koji bi mlada trebala dobiti od sretno udate žene (veo, rukavice ili torbica koju je ona nosila na svom vjenčanju), nešto pozajmljeno je obično predmet iz mladine porodice, veoma bitan za njih, mlada mora da vrati kasnije taj predmet da bi osigurala svoju sreću, nešto plavo predstavlja ljubav i vjernost.
Mlada baca bidermajer a mladoženja skida podvezicu
Bacanje sita sa raznim plodovima na krov vrši se zbog bojazni od zlih duhova, ali i kao dar kućnim duhovima. Mlada uzima od svekrve sito u kom se nalazi jabuka, koju baca sebi iza leđa, a sito na krov kuće. Vjeruje se da ako se sito zadrži na krovu, i mlada zadržati u kući.
Pri ulasku u kuću, mlada tri puta podiže muško dijete u ulozi nakončeta kako bi rađala mušku djecu.
