(zatvori)

Kusturica: Moj otac je rođen kao musliman, ali..

Want create site? Find Free WordPress Themes and plugins.

Srpska povjesničari još lelujaju u zaključcima zašto je odomaćeno da su Srbi samo kršćani pravoslavci?

Zašto su kao rijetko koja suvremena nacija prihvatili da nacionalnu vododelnicom vežu za pripadnost SPC i tako značajan dio vlastitog etničkog korpusa suze, pa se sada po internet forumima upinju da dokažu kako je Ruđer Bošković bio Srbin-rimokatolik iz Dubrovnika?

Što bi sa stavom Vuka Stefanovića Karadžića da su Srbi narod tri vjere? U nevelikoj studiji iz 1836. godine “Srbi svi i svuda”, otac srpskog abecede je zagovarao tezu da je jezik odrednica nacionalnog identiteta i da osim pravoslavaca, postoje i Srbi katolici i Srbi muslimani.

Ipak, u istoj analizi Vuk priznaje da samo oni “zakona grčkoga”, odnosno pravoslavci, sebe nazivaju Srbima ili Srbljima, a da to ne čine oni koji se mole papi ili Alahu, te da će muslimani sebe radije smatrati Turcima, “premda ni od stotine jedan ne zna turski “.

Da li je to zbog jakog utjecaja Srpska pravoslavne crkve koja, nakon što je od Carigrada za 800.000 francuskih franaka u zlatu 1920. godine izdejstvovala sadašnju organizacijsku formu, počinje inzistira na tome da Srbin može biti samo pravoslavac.
I dok se mi pitamo zašto Srbi nisu, poput Albanaca, prihvatili da naciju mogu činiti pripadnici tri vjere istog etničkog podrijetla, oni koji Srbima obavezno pripisuju hegemonizam kažu da bi pitanje trebalo biti obrnuto: zašto ovdašnji muslimani neće biti dio srpske nacionalnog korpusa?

Ali, ni tu nije cijela istina jer ima ih koji su javno progovorili o svom srpske etničkom podrijetlu, upućeni u obiteljsku povijest da su im preci u jednom momentu s pravoslavlja prešli na islam, najčešće zbog privilegija.

Ili, kako je to zabilježio Vuk, špartajući po balkanskoj vjetrometini: “Ako se ko od raje poturči, odmah ima sva prava kao i ostali Turci; ne samo što ga neće prekoriti pređašnjom vjerom nego će ga još svako radije pomoći nego rođenog Turčina. ”

Najpoznatiji je svakako Meša Selimović. Kulturna čaršija je pričala kako je veliki pisac govorio da je i ranije znao da je Srbin, ali da je 1941. godine, kad počinje ustaški pokolj, znao i zašto je Srbin.

“Potičem iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin … Jednako poštujem svoje porijeklo i svoje opredjeljenje”, napisao je Selimović u pismu Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti.

Sličnog obiteljskog predanja, redatelj Emir Kusturica otišao je je i korak dalje, pa se krštenjem u manastiru Savina, s krštenim imenom Nemanja, “vratio pradedovskoj vjeri.”

– Moja obitelj je porijeklom srpski, pravoslavna. Moj otac je rođen kao musliman, ali je, prije svega, bio Srbin. Moja majka je također iz muslimanske obitelji. Ali, ona se ne identificira ni s jednom religijom. Vjeruje u snagu ljubavi. Ja svoju nacionalnost zasnivam na svom jeziku. To je ranije bio srpskohrvatski, danas je to srpska. Ovo nacionalno kulturno nasljeđe definira, dakle, moj identitet. Ali, ja se osjećam također i Crnogorcem, jer mentalitet brđana je blizak mom – povjerio se svojevremeno francuskom “Figaru”.

Zoran Krstić, profesor crkvenog prava, kaže da je poistovjećivanje vjere i nacije dio turskog nasljeđa.

– Sloboda vjeroispovijesti je preduvjet svake zdrave religioznosti. To podrazumijeva da ako Srbi po rođenju mogu biti agnostici ili ateisti, na što smo navikli, mogu isto tako svojim slobodnim opredjeljenjem da postanu muslimani, budisti i slično. Pitanje da li su pojedinci ili grupe nekada u povijesti nasilno prevođeni u druge vjere jeste pitanje grijeha i zločina tih drugih. Ono što je za nas bitno jeste to da bezuvjetno poštujemo vjerska opredjeljenja naših bližnjih i onda kad se s tom činjenicom ne slažemo – smatra Krstić.

Povjesničari upozoravaju da ukoliko se vodimo tezom da su Srbi isključivo pravoslavci, odrekli bismo se i dijela povijesti.

Čedomir Antić tako navodi podatak da je više od 20.000 Srba katolika živjelo je u Dalmaciji i Boki u 19. stoljeću, najviše u Dubrovniku, Splitu i Zadru, a da je njihov utjecaj u društvu bio je znatno veći od udjela u ukupnom stanovništvu.

A da su Nemanjići ostali katolici

Što bi bilo kad bi bilo ili kontrafaktualna zanimacija povjesničara postavlja i pitanje kakva bi povijest Srba i njihove države bila da je Stefan Nemanja ostao vjeran Rimu i papi jer je osnivač dinastije Nemanjića prvi put kršten po rimskom obredu.

U kompliciranim političkim odnosima tadašnjeg srednjovekovanog razdoblja, Nemanjići su se okrenuli Bizantu, tada razvijenijem dijelu podijeljenog rimskog carstva, zacrtavši srpske usud da zanavek budu Istok Zapadu, a Zapad Istoku.

Did you find apk for android? You can find new Free Android Games and apps.