Ovo je iskrena ispovijest Srpkinje o želji njenog supruga da mu rodi muško dijete.
U braku smo 12 godina. Ne mogu se žaliti na to da moj muž nije pažljiv, nježan prema našim dvjema devojčicama, ali on ima jednu želju… da mu rodim sina, nasljednika.
I sve u našem braku funkcioniše do te tačke. Imam 35 godina i strepim šta ako sljedeće ne bude muško i ne ispunim mu tu želju. Ja hoću još jednu bebu, ali meni je svejedno.
Ne mogu reći da on neće voljeti još jednu devojčicu, ali znam da će silno željeti da je dječak, to je takav teret, priča jedna mama iz Beograda. Nije zvučala sretno. A ja sam bila zapanjena!
Taman kada sam pomislila da živimo u 21. vijeku, reklo bi se u savremenom dobu gdje nema mjesta starim običajima, predrasudama i stvarima koje su bile veliki teret ženama, ova je ipak opstala.
Roditi muško, sina nasljednika, diku babinu i dedinu, ponos tetkin i dajdžin, život tatin, mamin… Mislite da toga više nema? Varate se! Nisam ni ja vjerovala dok nisam čula priču ove majke i druge primjere.
Četvrto, pa muško.
Milena dugo nije mogla da ima djecu, liječila se od sterilieta. Roditelji i muževljeva rodbina su ih stalno pritiskali za potomstvo, pa je čak i bilo “savjeta” da je muž ostavi i nađe drugu ženu koja će moći da rodi. Muž je bio istrajan i ostao je uz Milenu.
Dobili su dvije kćerke, potom i treću. Porodica se smirila jedno vrijeme, ali pravi spokoj dobila je tek kada je rodila sina! Tada je postala omiljena snaha.
Nema sina i tačka!
Tamara je rodila devojčicu. Svi su se radovali. Potom je ponovo rodila devojčicu. Svi su se ponovo radovali, ali su primijetili “da bi bilo dobro da je drugo bilo dječak”. Počeli su pritisci za treću bebu. Tamara nije željela treću trudnoću, htjela je da radi.
Nije prošla posjeta njegovoj porodici, a da nije bilo osvrta na njhovo porodično stanje. “Imaš dve ćerke, što sad ne bi rodila i sina?” Zaratila je i sa mužem koji je padao pod pritisak porodice. Brak je počeo da trpi, ali Tamara se nije dala. Istrajala je.
Kraljica majka
Milica je imala jednog sina kada je srela svog budućeg muža. Njegova porodica je bila protiv ovog braka, jer nisu htjeli za svog sina ženu sa “prošlošću”. Ipak je to mali grad i sve se lako sazna. Njihova ljubav bila je jača. Prvo dijete u braku bilo je muško!
Kakva radost u porodici, rodio se nasljednik. Naredne godine rodila je još jednog sina – svekrva joj je rekla da je „kraljica majka“. A njena prošlost? Kao rukom odnesena. Njen sin iz prvog braka je takođe obožavan. Reklo bi se da je Milica “imala sreće”.
Pomislila sam da su ovo rijetki primejri kojih ipak nema mnogo. Ali priča po priča, primjer po primjer, razuvjerili su me. Tek da čujete ovo…
Muško, pa makar uz vračku!
Divan uspješan par iz Beograda. Oboje su direktori u velikim kompanijama. Imaju dvije kćerkice, kao med slatke. Ali mama pati što nema sina. I razumjela bih ja tu želju, i sama sam majka.
Da ne pomislite da osuđujem nekog ko želi da ima i muško dijete. Ali ova žena je otišla dalje. Zatražila je pomoć jedne žene koja zna neku vračku kako bi treće bilo muško?! Pa stvarno, nije to projekat, već dijete!
U doba kada slavimo svaku bebu koja dođe i vantelesnom oplodnjom, kada ljudi plaču i budu sretni da uopšte postanu roditelji, čujemo i ovako nešto…
(alo.rs)
